U razgovoru s klijenticama, polaznicama POWER HOUR, i frendicama iz korpo okruženja, u ovom iznimno dinamičnom i zahtjevnom Q4 česti osjećaj koji se provlači uz razgovore je preplavljenost.
I to preplavljenost obavezama, to – do listama, mislima, brigama, ali i informacijama, opcijama, ponudama i da, za razliku od naših baka i majki, živimo u obilju, a jedino što nam nedostaje je da svega toga bude manje.
Znam da i ti jako dobro poznaješ taj osjećaj i da znaš i sama da preplavljenost nije nešto što se riješi jednim motivacijskim quoteom, ali ipak postoji nešto na što možemo utjecati, a što jako utječe na nas.
Naša okolina.
Kad si preopterećena, ne treba ti bolja organizacija vremena, novi planer i više discipline, treba ti više prostora.
I digitalnog, i analognog.
A iako i sama vikendima tome doskačem uz mini digitalne detokse, oni zapravo rješavaju posljedicu, a ne uzrok.
How much info is too much info?
Sad informacija od koje mi se diže želudac i to od kad sam ju prvi puta čula, a nakon što sam saznala novije podatke, još mi je više odbojna.
Pročitala sam davno kako su ljudi u srednjem vijeku, kroz cijeli svoj život dobili informacija koliko je bilo sadržano u prosječnim dnevnim novinama, dok danas dnevno dobivamo cca (zastani malo i osvijesti taj broj!!), što je ekvivalent kao da si pogledala 16 filmova.
Da, 16 filmova.
Vjerujem da je i tebi muka od same pomisli kako bi izgledao dan u kojem MORAŠ gledati 16 filmova, no i dalje, sudeći po podacima, svaka ga od nas na svoj način živi – Instagram, oglasi, plakati na putu do posla, TV, radio, podcasti, sastanci, mailovi…
I normalno da je osjećaj na kraju tog dana preplavljenost i preopterećenost i potreba da malo pobjegneš od svih i blejiš u zid.
Iako je tema preopterećenosti široka i kompleksna i ovaj newsletter je neće riješiti, ipak ima jedna mala promjena koju možeš implementirati već danas i smanjiti dotok informacija, pogotovo onih digitalnih.
Jednostavni eksperiment kao mali korak preuzimanja kontrole
Znala sam da ovu temu želim obraditi kroz newsletter, ali sam htjela imati i konkretno vlastito iskustvo da ti mogu dati širu sliku.
Baš sam zato, kao pripremu za mjesec rasterećivanja, jednog ponedjeljka pred mjesec dana (točnije 20.10.), odlučila napraviti mali eksperiment s ciljem da preuzmem kontrolu i smanjim dotok giga, bar tamo gdje mogu da djelujem samostalno.
I što sam napravila?
Ništa zahtjevno, ali jako efektivno.
Iskoristila sam pauzu na poslu i uz šalicu kave i otvorila privatan mail s vrlo jasnim ciljem:
odjaviti se sa svih newslettera koji redovno stižu u moj inboks, a ostaju nepročitani, ostavljajući me sa stalnim osjećajem da sam u zaostatku, da ne stižem, da propuštam. Očito mi nisu bitni, ali zauzimaju prostor, kako u inboksu, tako na disku, tako i vrlo suptilno, u mojoj memoriji.
Proces preuzimanja kontrole sam započela bez puno pripreme, vrlo inspirativno i intuitivno.
Otvorila sam privatan mail, i redom išla kroz mailove, laserskom preciznošću i determinacijom da sve što mi je i na sekundu djelovalo kao opterećenje s veseljem eliminiram klikanjem na ODJAVI SE i UNSUBSCRIBE.
Da se dodatno motiviram i steknem dojam koliko sam toga u svega 30 minuta fokusa napravila, vodila sam basic evidenciju u Excelu. Popisala sam sve newslettere s kojih sam se otpratila jer mi je bilo bitno da osvijestim koliko sam digitalnog cluttera vlastitom znatiželjom navukla.
Fast forward 30 dana nakon
Nakon što sam veselo poklikala unsubscribe tog ponedjeljka, moji su se filteri izoštrili.
Tako je svaki novi mail koji mi nije donosio vrijednost bio vrlo brzo, bez ikakvih emocija eliminiran, a otkrila sam opojnu dozu dopamina nakon svakog procesa odjave s newslettera koji me na ikoji način opterećuje.
S druge strane, nisam primijetila da mi iti jedan od onih koje sam eliminirala nedostaje.
Štoviše, da nemam onu svoju Excel listu, ne bi se ni sjetila da sam na neke bila pretplaćena.
Ono što jesam primijetila da je moj inbox ipak jedno manje agresivno mjesto, što je u tjednu pred sam Black Friday baš dobrodošlo rasterećenje.
A uostalom, kako moj inbox i ne bi postao ugodnije mjesto nakon što sam iz njega eliminirala ni manje ni više nego 47 pretplata – selekciju nisu preživjeli ni Gretchen Rubin, ni Deepak Chopra, ni Mark Manson, a ni Booking, kao i ostali manje poznati, ali jednako aktivni brendovi kojima sam bez puno razmišljanja u nekom trenutku dala djeličak svog fokusa i napravila si medvjeđu uslugu i dodatno se (pre) opteretila dodajući koju gigu u njih 74.
